Sveučilište u Beču nedavno je provelo studiju koja pokazuje da je niži kvocijent inteligencije (IQ) u tinejdžerskoj i ranoj odrasloj dobi povezan s povećanim rizikom od kasnijih fizičkih i mentalnih oboljenja.

Psiholozi sa Sveučilišta u Beču povezali su podatke o kvocijentu inteligencije iz prijašnjih provedenih studija s podacima o zdravlju, pruživši tako prvi sveobuhvatni pregled prethodnih istraživanja na ovu temu. Rezultati i zaključci objavljeni su u poznatom znanstvenom časopisu Communications Psychology.

Povezanost IQ-a i zdravlja u starijoj dobi još nije dovoljno razjašnjena. Metaanaliza bečkih psihologa ispitala je odnos između kvocijenta inteligencije i zdravlja, a temelji se na 49 studija u kojima je sudjelovalo gotovo tri milijuna ispitanika. Rezultati pokazuju da već 15 IQ bodova može biti odlučujuće. Tinejdžeri i mlade odrasle osobe, čiji je kvocijent inteligencije bio za 15 bodova manji u usporedbi s ostalim sudionicima studije, imale su, već tada, 22 posto veće predispozicije za razvoj bolesti u kasnijoj životnoj dobi.

Znanstvenici su proveli sustavni pregled literature te su od desetaka tisuća dokumenata identificirali 49 relevantnih studija. Potom su testove inteligencije, pronađene u tim istim studijama, a provedene u djetinjstvu i tijekom tinejdžerskih dana, spojili s kasnijim podacima o zdravstvenom stanju. Podaci pripadaju broju od 2,9 milijuna ispitanika iz osam različitih zemalja.

Daljnje analize pokazale su da je važnost rezultata testova kvocijenta inteligencije za zdravlje manja u zemljama koje imaju bolju zdravstvenu skrb. Pored toga, razina obrazovanja značajno je utjecala na povezanost kvocijenta inteligencije u mlađoj dobi sa zdravljem u zrelijoj dobi. Navedeno daje naslutiti da bi odgovarajuće mjere zdravstvene politike i obrazovne inicijative mogle dovesti do smanjenja nejednakosti kada je riječ o zdravstvenom stanju. Nadalje, bolje i opsežnije obrazovanje o zdravlju, osobito u dječjoj i adolescentskoj dobi, moglo bi dovesti do smanjenja opažene povezanosti.

Ova sveobuhvatna metaanaliza dokazuje da niži IQ u ranoj fazi života treba smatrati neovisnim faktorom rizika za tjelesna i psihička oboljenja. Rezultati naglašavaju važnost inteligencije za pozitivne životne događaje i pokazuju koliko je važno poticati kognitivni razvoj u mlađoj dobi kako bismo poslije u životu bili zdraviji.